11.05.2016

0 komentara

Podijeli:

politički marketing

Suočeni smo u Hrvatskoj sa sindromom Facebook politike za kojeg nema lijeka – još. Otkako su naši domaći političari otkrili draž društvenih mreža gotovo je teško pogledati večernje vijesti bilo koje televizije, a da se u njima ne pojavi Facebook status političara. Ta maska koja služi kao alibi za prestajanje održavanja press konferencija i prodana priča glasnogovornika da će tako poslati poruku koju žele poprima zabrinjavajuće okvire i zapravo uništava bit Facebooka kao društvene mreže i on sve više prelazi u medij.

No, problem toga najčešće leži u nezainteresiranosti i neznanju političara i tima oko njega u kreiranju sadržaja više vrijednosti. Može li se drugačije!? Može i pritom mislim da možemo učiti na zanimljivim primjerima iz svijeta, a da to nisu Barack Obama ili beskrajno naporan Justin Trudeau koji je postao politička starleta društvenih mreža.

Što možemo naučiti od Singapura, Novog Zelanda i Švedske?

Meni omiljena politička zvijezda na Facebooku je premijer Singapura, Lee Hsien Loong koji naprosto uživa u društvenim mrežama. Lee za razliku od naših domaćih političara na mrežama prikazuje i život koji nije vezan isključivo za premijersku (političku) dužnost. Često se može vidjeti kako objavljuje fotografije iz prirode dok je na vikendu ili na službenim putovanjima koje je fotografirao sam. Čovjek uzme mobitel, napravi fotografiju i objavi je na Facebooku, napravi istu stvar koju svi mi radimo svakodnevno – u ovom slučaju daje veliku „dodatnu vrijednost“ svojoj Facebook stranici. Tako je nedavno prilikom posjeti Izraelu i Palestini na Facebooku objavio uz post i svoje fotografije Kupole na stijeni (Jeruzalemske džamije). Lee komunicira direktno „iz prve ruke“ sa svojim fanovima bez prevelike razine administracije. Naravno, postoji tim ljudi oko njega koji mu pomažu što se vidi u izradi video materijala, ali Lee je zadržao veliku dozu osobnosti – potiče korisnika (birača) da mu vjeruje. Pitanje svih pitanja? Odgovara li Lee na komentare? Ponekad i to prvenstveno u svrhu poticanja rasprave ili da ponovi svoja stajališta o temi koju komunicira.

Kratki postovi i puno videa, tako se može opisati komunikacija premijera Novog Zelanda Johna Keya. Komunikacija Keya posebno ističe tri stvari:

  • Video ispred teksta – Key ne propušta priliku da stane pred kameru u svome uredu i obrati se javnosti prezentirajući poteze Vlade. Prilikom pokretanja Electric Vehicle Programme koji ima cilj pritužiti građanima veću dostupnost električnih vozila, Key se obratio videom, kratko i sadržajno odgovorio na pitanje „kako će ta mjera pomoći građanima i okolišu“. Koristi kratke video forme, bez prevelikih intervencija (jedan kadar) i stavlja fokus na sebe i poruku koju želi prenijeti. Key svojevrsno vodi politički Vlog. Koristi video kako bi dao svoj osobni stav o određenoj temi i tako direktno komunicira s biračima, također vrlo često se osvrne na stvari koje su se dogodile i follow UP događaja.
  • Ton komunikacije – Kao i kod Leea, Key koristi manje formalan komunikacijski ton od onog koji se redovito koristi u političkoj komunikaciji. Svi postovi tonom i formom su pisani tako da dolaze direktno od njega, promatrajući komunikaciju Keya, stječe se dojam da sve postove piše stvarno premijer. Nema uglatih zagrada, a ima kratkih postova i Storytelling. Key i Lee ne izbjegavaju sadržaj koji pokazuje njihov privatan život izvan ureda. Kod Leea tako možete vidjeti fotografije koje napravi dok je na vikendu u prirodi, a Key se ne ustručava objaviti fotografiju dok priprema roštilj. Ovakvi postovi kod naših političara se mogu nabrojati na prste jedne ruke. No to ipak ovisi o političkoj kulturi zemlje u kojoj djeluješ.
  • Novozelandski premijer se ne ustručava pitati građane što misle o radu vlade, pa se sudjelovanje na live chatu nešto sasvim normalno. Direktna komunikacija bez posrednika, pogađa u srž društvenih mreža. Treba još istaknuti da Key nije zanemario i važnost fotografije i grafika u prezentiranju uspjeha svoje Vlade, uvijek iznoseći svoj stav o učinjenome. Nema postova: prema podacima zavoda toga i toga… (kratko, sadržajno i jasno).

Od europskih političara posebno je zanimljiv Švedski premijer Stefan Löfven koji komunicira na mrežama u poprilično, za naše uvjete mirnoj i dosadnoj zemlji koja se susreće sa sve većim problemom izbjeglica i to se pred Lofvena predstavlja kao ključni problem. Prema istraživanjima koje je provela Socijaldemokratska stranka Švedske, najveći problem trenutnog premijera je u tome što ga građani smatraju previše blagim u komunikaciji. Srećom pa je takav scenarije nemoguć u Hrvatskoj još dugi niz godina. Lofven je izvrsno iskoristio društvene mreže kako bi odgovorio političkim suparnicima na temu imigranata.
Jedanaestogodišnja djevojčica Agnes Olsson nakon što je na televiziji vidjela prilog o izbjeglicama koje patnje prolaze odlučila je napisati pismo premijeru. Zapravo, Agnes je pitala roditelje što mogu učiniti za izbjeglice, na što joj oni nisu mogli odgovoriti i odlučili su napisati pismo premijeru. Međutim, zaboravili su napisati povratnu adresu na pismo i premijer je Agnes odgovorio na sljedeći način: (engleski prijevod je dostupan ovdje)

Obratite pozornost kako premijer u jednom trenutku svoga govora ima snažan call to action, poziva sugrađane da mu pomognu da video dođe do Agnes. Rječnikom društvenih mreža: sherajte. Ono što je važno, premijer je pokazao emociju i suosjećajnost, izložio svoje planove oko problema izbjeglica i dao odgovor djevojčici i tako odgovorio i svojim kritičarima i pozvao cijelu naciju da pomognu ljudima u nevolji. Video pokazuje emociju, ne pretjeranu, ali dovoljno da potakne na razmišljanje.
Löfven je iskoristio sam bit društvenih mreža okupljanje zajednice. Mogao je dati intervju za neku TV kuću, ali se odlučio za društvene mreže. Video je objavljen samo da FB stranici premijera, a završio je u svim vijestima. Imamo i mi jedan sličan domaći primjer, ako ga se sjetite pišite u komentarima.

Za kraj, neću pisati o domaćoj političkoj kremi na društvenim mrežama o tome donesite zaključak sami, osim što ću napomenuti na Facebook status nije priopćenje, a i dalje ne shvaćam ulogu uglatih zagrada i ako ima dobrovoljaca slobodno mi pojasnite u komentarima.

Izvan političkog Hollywooda Obame, Trudeau, Camerona i pretendenata za mjesto predsjednika SAD-a, postoje niz zanimljivih primjera u kojima naprosto guštate gledajući kako rade politički marketing, a onda tiho plačete kad to pokušavate progurati u granicama ove male Europske zemljice. No, to je nama naša borba dala.

Grafika: Jelena Rebrnjak

Bartol

Bartol Šimunić

TAGS

  • društvene mreže
  • Facebook
  • komunikacija
  • političari
  • politički marketing
  • politika

KOMENTIRAJ

Napišite za komentar